Geštalt psihologija

Pregled sadržaja

Kvalitetan dizajna često je odraz psiholoških utjecaja. Odabir boje, pozicija i oblik elementa, njihov međusobni odnos… sve ono obično ima neku svrhu. Odgovore na neka razmišljanja korisnika kod shvaćanja dojmova iz okoline pomaže nam objasniti geštalt psihologija.

Što je geštalt psihologija

Geštalt teorija nastala je početkom 20. stoljeća s pokušajem da objasni način na koji ljudski mozak tumači informacije koje prima iz okoline.

Ono što percipiramo pokušavamo organizirati u određene strukture radi pojednostavljenja složenih slika i lakše spoznaje, grupirati u slične elemente a informacije možemo i izmisliti kako bi si pomogli u definiranju prepoznatljivih obrazaca. Zbog toga um može u apstraktnim i kaotičnim slikama uočiti prepoznatljive oblike. Tako u oblacima na nebu, u krošnji drveća ili u teksturi pločica u kupaonici možemo prepoznati lice čovjeka ili imati druge vizije. Geštalt teorija smatra da um može doživjeti cjelinu prije nego što počne analizirati detalje i cjelinu vidi drugačije od njezinih pojedinačnih dijelova.

Premda ideje o njezinom utjecaju postoje i nekoliko desetljeća ranije, osnovni prijedlog teorije objavio je 1912. austro-ugarski psiholog Max Wertheimer (1880. – 1943.) u djelu “Eksperimentalno istraživanje percepcije pokreta”. U djelu je podijelio rezultate istraživanja prividnog kretanja koje je proučavao zajedno sa svojim suradnicima Wolfgang Köhlerom (1887. – 1967.) i Kurt Koffkom (1886. – 1941.). Sva trojica smatraju se osnivačem geštalt psihologije a naziv geštalt dan je prema njemačkoj riječi koja znači cjelina, oblik, izgled ili forma.

Geštalt teorija nije samo primijenjena u dizajnu, ona može biti razumljiva i u drugim granama. Primjerice, u glazbi je kompozicija cjelina ali njihovim rastavljanjem na pojedine note gubi se smisao. U lingvistici rečenice kao cjelina imaju smisao ali rastavljanjem na riječi ili pojedina slova gubi se svako značenje. U gastronomiji upotreba spoja različitih začina dat će poseban okus gotovom jelu nego što može dati svaki začin za sebe.

Načela geštalt psihologije

Pogledajmo koja su glavna načela geštalt psihologije.

Načelo sličnosti

Prirodno je da ljudski mozak nastoji grupira elemente zajedno bez obzira na međusobnu blizinu. Možemo ih grupirati prema obliku, veličini, boji, teksturi itd. Primjer je slika koja prezentira elemente međusobno podjednako razmaknute i iste veličine ali se oni razlikuju po boji te ih na taj način grupiramo.

Isti princip možemo primijeniti u web dizajnu kada pozive na akciju dizajniramo u boji koja se razlikuje od njezine okoline, čime ih vizualno ističemo kako bi privukli pažnju korisnika.

Načelo blizine

Elementi koji su smješteni bliže jedan drugoga spoznaju se kao da su više zajedno nego smješteni dalje. U dizajnu korisničkog sučelja, blizina se obično koristi kako bi se elementi grupirali. Njihovim primicanjem s razmakom između svake grupe, korisnik prepoznaje organizaciju i strukturu koju želimo da percipiraju.

Načelo zatvorenosti

Naš mozak nastoji dovršiti oblike iako oni nisu do kraja definirani te informacije koje nedostaju sami povežemo u cjelinu. Primjer možemo uočiti u logotipu Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) koji prikazuje krupne obrise pande ali mozak nema problema popuniti dijelove koji nedostaju kako bi prepoznao cijelu životinju.

Drugi primjer možemo naći kod vodoravnih vrtuljka ili klizača (eng. carousel, slider) koji bježe sa stranice ali na način da im je dio prethodnog i idućeg elementa ipak vidljiv. Takva situacija kod korisnika dovodi do toga da on nastoji prstom pomaknuti klizač ulijevo ili udesno kako bi otkrio element u potpunosti.

Načelo kontinuiteta

Mnoštvo točkica koje su poredane na isti međusobni razmak u nizu, jedan niz čine crvene točkice a drugi niz crne. Naše oko nastoji slijediti kretanje niza točkica iako boje sugeriraju promjenu pravca. Princip možemo primijeniti na web stranice kada se brinemo o kretanju oka posjetitelja u određenom smjeru. S obzirom na to da oko prirodno prati linije, postavljanje predmeta u nizu prirodno vuče oko na idući element.

Načelo odnosa figure i pozadine

Princip koji nam pokazuje kako mozak prepoznaje negativan prostor. Negativan prostor je prostor okolo onog što je nacrtano. Razlikujemo elemente za koje smatramo da su u prvom planu te njihovu pozadinu koja nije ono što je crtano. Premda, slika može postati interesantna kada je pomno napravljena tako da prezentira dvije različite verzije.

Poznati je primjer iluzije koju se razvio danski psiholog Edgar Rubin kada se gledatelju prezentiraju dvije različite verzije iste slike. Obje slike prikazuju pehar i dva lica. Kod izrade korisničkog sučelja primjer možemo pokazati na izradi modalnog prozora, kada ostatak web stranice zamaglimo ili potamnimo te ju iluzijom prebacimo u sekundarni plan kako bi modalni prozor istakli. Ili isti primjer kod nekih traka za internu pretragu – povećamo kontrast između polja za pretraživanje i ostatka web stranice.

Načelo simetrije i poretka

Pokušamo jednostavnije precipirati dvosmislene oblike. Primjer možemo prikazati na logotipu Olimpijskih igara koji čine niz preklapajućih krugova. Ili kad na slici imamo prikazan trokut, kvadrat i krug ali na način da su oni posve spojeni u jedan element. Naš mozak će ih ipak nastojati razlučiti jer su to jednostavniji oblici od ukupne slike.

Sažetak

Vidjeli smo kako razumijevanje vizualne percepcije geštalt psihologije može pomoći u dizajnu. Steknuli smo neke predodžbe o tome kako ljudski mozak uočava elemente i percipira ih iako je sve samo iluzija. Načela geštalta relativno je jednostavno ugraditi u dizajn kako bi ga učiniti interesantnim ili ih upotrijebiti u nastojanjima da se izborimo za pažnju korisnika te ga neprimjetnim interakcijama usmjeriti prema određenom cilju.

Geštalt principi stoga su određeni skup ideja koje je korisno imati na umu prilikom izrade grafičkog dizajna a također ih možemo primijeniti kod izrade web stranica.