Digitalna pristupačnost

Digitalna pristupačnost je način prilagodbe web stranica i drugih tehnologija (mobilne aplikacije, digitalni dokumenti) na način kako bi se njime mogli služiti svi korisnici bez obzira na privremene ili trajne poteškoće koje ih ograničavaju. Korisnici imaju ravnopravno kvalitetan pristup informacijama, kretanje stranicama treba biti jednostavno i učinkovito, neovisno kojoj dobnoj skupini pripadaju, neovisno koji uređaj koriste (stolno računalo, tablet, mobitel), ili čime se kreću na stranicama (miš, tipkovnica ili drugi manje poznati uređaji specijalno proizvedeni za osobe s invaliditetom).

W3C (World Wide Web Consortium – organizacija koja se bavi standardizacijom tehnologija korištenih na internetu) pokrenula je još 1997. godine WAI (Web Accessibility Initiative) koja bi se zalagala za podizanje svijesti i veću pristupačnost internet stranica osobama s invaliditetom. WAI je ubrzo u suradnji s pojedincima i organizacijama diljem svijeta objavila smjernice WCAG (Web Content Accessibility Guidelines) koji su danas de facto standard.

Invalidnost je fizičko ili psihičko oštećenje koje značajno ograničava jednu ili više glavnih životnih aktivnosti. Raznolik je spektar invaliditeta koji utječe na pojedince i svaki zahtijeva vlastitu pomoć, a sposobnost u prepoznavanju različitih vrsta pomaže u pravilnom prilagođavanju. Navodimo najznačajnije tipove invalidnosti vezane za rad na računalu i upotrebu web stranica.

Oštećenje vida

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pretpostavlja da oko 2,2 bilijuna ljudi ima neki oblik invaliditeta vida, od kojih barem 1 bilijun ima umjereno ili ozbiljna oštećenja vida ili potpunu sljepoću. Sljepoću na boju pogađa svakih 1 od 12 muškarca (8%), dok su šanse da su žene pogođene time znatno manje, samo 1 od 200 žena (0,5%).

Vizualne poteškoće mogu prouzročiti nemogućnost gledanja, percepcije svjetla ili boje, pristup informacijama u vizualnim medijima poput slika ili videa. Poremećaji vida mogu biti uzrokovani genetskim poremećajima, degenerativnim bolestima ili fizičkim oštećenjima oka ili mozga.

Oštećenje sluha

Oko 466 milijuna ljudi širom svijeta je pogođena oštećenjem sluha i broj se povećava, pretpostavke su da će se broj udvostručiti do 2050.

Gubitak sluha može biti urođen ili stečen – može biti zbog posljedica genetskih uzroka, komplikacija pri rođenju, određenih zaraznih bolesti, kroničnih upala uha, neurološkim poremećajima, upotrebe određenih lijekova, fizičke ozljede uha ili traume mozga, izloženosti pretjeranoj buci (koncerti, noćni klubovi, sportska događanja…) i starenja. Gubitak sluha može biti blag, umjeren, jak ili dubok, može zahvatiti jedno uho ili oba uha.

Tjelesni invaliditet

Tjelesna invalidnost znači fizičko onemogućeno kretanje zbog slabosti i gubitka kontrole ili oštećenja udova, tipični problemi su slaba motorička kontrola ili potpuni nedostatak, drhtavica, paraliza. Može se pojaviti s godinama a pogoršanje mogu uzrokovati bolesti stanjima kao što su Parkinsonova bolest, mišićna distrofija, cerebralna paraliza ili moždani udar. Pojedinci se bore sa svakodnevnim rutinskim zadacima a i korištenje računala postaje izazov. Ovdje možemo uključiti i lakšu situacijsku invalidnost kao što je slomljena ruka ili trenutno nedostupna zbog druge radnje.

Osobe tjelesnih oštećenja služe se pomagalima od kojih su neki:

  • posebno osmišljene tipkovnice ili miševe kao npr. tipkovnice s obojenim ili uvećanim tipkama
  • monitor osjetljiv na dodir
  • sticky keys – pomoć prilikom upotrebe klasične upotrebe tipkovnice kada osoba ne može napraviti kombinaciju tipki (npr. shift + slovo za veliko slovo ili specijalni znak)
  • sustav prepoznavanja glasa
  • štap za usta
  • uređaji koji su smješteni na glavu i prate kretanje očiju

Kognitivni poremećaji

Kognitivni deficit može biti urođen ili uzrokovan različitim brojem bolesti. Smetnje mogu ograničiti intelektualni razvoj, uzrokovati nemogućnost prosudbe i neprimjerene odluke, ograničenu mogućnost razmišljanje i riješavanje problema, smanjenje raspona pozornosti, umjerene ili teže smetnji u funkcijama pamćenja i učenja. Korisnici koji su pogođeni depresijom ili hiperaktivnosti nemaju mogućnosti fokusiranja. Opće starenje često nosi sa sobom različite oblike demencije i nagli moždani udar mijenja kognitivne sposobnosti.